Klinički problem/dilema Prevalencija rezistentne hipertenzije se kreće između 10-30% u populaciji bolesnika s hipertenzijom. Prema važećim definicijama dijagnoza rezistentne ili refraktorne hipertenzije (RH) postavlja se u bolesnika koji, unatoč pridržavanja promjena životnog stila, uzimaju najmanje tri antihipertenzivna lijeka u punim dozama, od kojih je jedan diuretik, a ne postižu.Komplikacije u kombinaciji dijabetesa i hipertenzije povećavaju rizik od onesposobljenja i smrti u 80% bolesnika. Takve komplikacije uglavnom su uzrokovane abnormalnostima u funkcioniranju vaskularnog sustava. Kako bi se smanjio rizik od razvoja patologije, zadatak liječnika koji je pohađao nije samo stabiliziranje metabolizma već i stalni nadzor pritiska.Glavni uzrok razvoja hipertenzije s dijabetesom koji ovisi o inzulinu je dijabetička nefropatija, kod koje dolazi do oštećenja strukturnih jedinica bubrega. Kada je rad parnih organa hipertenzije popraćen sljedećim uvjetima: Pojava albumina u mokraći. Rani simptom koji ukazuje na pojavu visokog krvnog tlaka. Proteinurija.
Ovome treba pridodati i seksualnu (erektilnu) disfunkciju, vrlo često prisutnu u dijabetesu (štoviše, ED predstavlja biljeg endotelnog oštećenja i KV rizika), gdje vazodilatirajući beta-blokatori imaju neutralan ili čak koristan učinak.Pripadajuća skupina u prisutnosti hipertenzije invaliditetom osnovan, prije svega ovisi o tome je li bolest u bilo kojoj fazi razvoja. stadij hipertenzije Rezultati se mogu podijeliti u 3 faze (mjeri) razvoj hipertenzije.univerzitet u beogradu medicinski fakultet jelena p. seferović miokardna disfunkcija u dijabetesu i arterijskoj hipertenziji: analiza znaČaja insulinske.