Hipertenzija se rijetko očituje simptomima, te se obično otkriva pomoću probira, ili kad bolesnik zatraži pomoć zbog neke druge zdravstvene tegobe.Neki ljudi s povišenim krvnim tlakom opisuju glavobolju (osobito u području zatiljka, i u jutarnjim satima), kao i omaglicu, vrtoglavicu, tinitus (zujanje ili šum u ušima), promjene vida ili sinkopu (iznenadnu nesvjesticu).Renalna hipertenzija je također povezan s činjenicom da je bolest bubrega mozga tvar izlučuje ne mnoge spojeve koji smanjuju tlak (prstaglandinov, kinina). Iz toga slijedi da takva bolest pojavljuje zbog niže aktivnost angiotensinase sintezu prostotsiklinov i kinina i aktiviranje renin-angiotenzin-aldosteron.Rezistentna hipertenzija (RH) često je udružena s oštećenjem ciljnih organa: razvojem hipertenzivne bolesti mozga, srca i bubrega. RH donosi tri puta veći rizik od razvoja hipertenzivnog oštećenja organa i komplikacija u vezi s kardiovaskularnim sustavom. Zbog kompleksnosti problematike, opsega potrebnoga dijagnostičkog postupka i inercije liječnika često ostaje nedijagnosticirana.Osnovni elementi dijagnoze - Malaksalost i lako zamaranje, glavobolja, nauzea i povraćanje, pruritus i poliurija. - Hipertenzija sa sekundarnom encefalopatijom, oštećenjem retine, srčanom insuficijen čijom.
Hipertenzija znači povišenje krvnog tlaka bez obzira na uzrok, a dijeli se na g) dijabetes koji je uzrokovao dijabetičku nefropatiju (oštećenje bubrega kao .Kronična bubrežna bolest (KBB) je oštećenje bubrega i/ili smanjenje Arterijska hipertenzija je čimbenik rizika za brojne bolesti kao što su: cerebrovaskularni.Hipertenzija (HTN), povišeni krvni tlak, Cilj liječenja treba biti smanjenje krvnog tlaka ispod 140/90 mmHg (u većine bolesnika), a za bolesnike s dijabetesom i oštećenjem bubrega na još niže vrijednost. Neki stručnjaci preporučuju zadržavanje vrijednosti ispod 120/80 mmHg.Akutna hipertenzija se najčešće ispoljava naglim povišenjem arterijskog pritiska iznad 200 mmHg. Sinonim za ovo stanje je hipertenzivna kriza, ali samo ukoliko je praćeno pretećim oštećenjem tzv. ciljnih organa: pluća, mozga, mrežnjače oka, kao i samog srca.